Poruka povodom 33. nacionalnog skupa o namazu

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Posvećivanje pažnje uzvišenom pitanju uspostavljanja namaza, a u tom okviru i održavanje Nacionalnog skupa o namazu, pripada onim neophodnim djelatnostima koje se u našoj zemlji kontinuirano razvijaju od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. U tom nastojanju posebno mjesto zauzima predano zalaganje hudžetul-islama vel-muslimina Kiraetija, mudžahida i učenjaka bliskog narodu, učitelja Kur’ana i vrsnog muballiga – neka njegov uspjeh potraje.

Posebna pažnja koju je ovom pitanju posvećivao naš poštovani Vođa, šehid – neka mu Allah uzvisi položaj – kao i njegove važne i ustrajne preporuke iznesene u porukama povodom prethodna trideset i dva skupa, dodatno svjedoče o značaju i trajnoj potrebi za ovim pravcem djelovanja.

Nema sumnje da se o namazu, njegovoj zbilji i dubinama njegova značenja najprimjerenije govori u svjetlu Božanske Objave, riječi plemenitog Poslanika, neka su Allahov blagoslov i mir na njega i njegovu porodicu, te pouka čistih imama, neka je mir na njih. Pero nekoga poput mene isuviše je skromno da bi moglo obuhvatiti dubine spoznaja sadržanih u namazu. Ipak, identitet islamskog društva i zahtjevi koji iz njega proizlaze, kao i odgovornost onih koji tom društvu služe, a posebno dužnosti Vođe Islamske revolucije, nalažu mi da na nekoliko važnih pitanja podsjetim najprije sebe, a potom cijeli narod i odgovorne zvaničnike.

Namaz pripada najljepšim velikim blagodatima Uzvišenog Allaha. Kao najuzvišenija ustanova, znamenje i stub vjere, on svakom čovjeku otvara mogućnost bliske i neposredne povezanosti s beskrajnim i vječnim Božanskim Izvorom. U toj povezanosti sadržana je njegova temeljna duhovna vrijednost, ali i njegova uloga u oblikovanju čovjekova života.

Namaz je eliksir spasa i sreće te temelj čistog i lijepog života (hajatun tajjiba). Istovremeno, on predstavlja čvrst i trajan oslonac i neiscrpnu duhovnu zalihu u čovjekovu suočavanju sa šejtanskim poticajima vlastitog nefsa i šejtanskim djelovanjem u svijetu. Iz njega izviru ljubav, nada, dobrota i smirenost, dok se uspostavljanjem namaza i traženjem oprosta otvara put spuštanju blagoslova i uvećanju Božanske opskrbe.

Međutim, značenje namaza ne iscrpljuje se u ravni individualne obaveze. Prema kur’anskom učenju, uspostavljanje namaza predstavlja prvi plod i prepoznatljivo znamenje vlasti čestitih:

„…oni koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati…“

(El-Hadždž, 41)

U tom smislu, poseban značaj ima činjenica da ovaj ajet u blagoslovljenoj suri El-Hadždž slijedi nakon ajeta koji obećava Božansku pomoć onima koji pomažu Uzvišenog Allaha, u kontekstu govora o njihovoj borbi. Takav slijed upućuje na povezanost uspostavljanja namaza s džihadom i ostvarivanjem pobjede na poprištima borbe. Namaz, kao čvrst oslonac sjećanja na Allaha, nade u Njega i pouzdanja u Njega, u toj borbi ima posebnu ulogu, koja se osobito očituje u okolnostima s kojima se iranski narod danas suočava.

Danas, kada su pretpostavke snage i moći dragog iranskog naroda osigurane više nego ikada prije, svaki pojedinac tog naroda, predanog zajedničkom djelovanju, obuhvaćen je više puta ponovljenom Božanskom zapoviješću:

„Namaz obavljajte!“

Odgovornost za ostvarivanje ove zapovijedi posebno pripada onima koji svojim djelovanjem utječu na život i usmjerenje društva. Ona obuhvata očeve, majke i porodice, učitelje i prijatelje, profesore i intelektualnu elitu, kao i poznate ličnosti i druge osobe prisutne u javnom životu. U institucionalnom smislu, ta odgovornost pripada džamijama i nosiocima aktivnosti vezanih za džuma-namaz, školama, univerzitetima i islamskim vjerskim školama, radio-televiziji, djelatnicima u kulturi i društvenom životu te narodnom Basidžu. Posebnu odgovornost u tom pogledu imaju svi koji su u neposrednom dodiru s adolescentima i mladima, budući da se upravo u tom razdoblju oblikuje njihov odnos prema vjeri i njenom mjestu u životu.

Uspostavljanje namaza, u svim stepenima njegova razvoja i razinama njegova usavršavanja, pripada najvažnijim pitanjima društva i zemlje koja je podigla zastavu čistog Muhammedovog islama, neka su Allahov blagoslov i mir na njega i njegovu porodicu, i koja se ponosi islamskom vlašću. U povijesnom razvoju takvog društva, uspostavljanje namaza predstavlja nužnu pretpostavku prijelaza iz etape islamskog pokreta i Islamske revolucije u etapu islamskog društva. Tek se na toj osnovi otvara mogućnost dosezanja etape islamske civilizacije.

Čvrsto ukorjenjivanje namaza u društvenom životu i njegovo širenje do razine sveopće prakse, s jedne strane, te zajedničko nastojanje da se namaz obavlja na najljepši način, s druge, predstavljaju dva temeljna oslonca ostvarivanja ovog cilja. Riječ je, dakle, o međusobno povezanim nastojanjima: širenju prakse namaza i unapređivanju kvalitete njegova obavljanja.

Oživljavanje džamija i unapređivanje njihova djelovanja, zajedno s mjerama usmjerenim na povećanje broja džematskih i džuma-namaza te poboljšanje uvjeta njihova održavanja, predstavljaju neophodne pretpostavke tog nastojanja. U tom okviru posebno mjesto pripada imamima džemata i imamima džuma-namaza. Oni trebaju biti utočište ljudima, spremni da ih pažljivo i otvoreno saslušaju, razumiju njihove brige i prime ono što im leži na srcu.

Nadam se da će, zahvaljujući Božanskoj milosti te posebnoj pažnji i dovama našeg Predvodnika – neka Uzvišeni Allah ubrza njegovo plemenito pojavljivanje – naš dragi narod i naša zemlja biti uspješni i potpomognuti u uspostavljanju namaza te u primanju njegovih duhovnih darova i blagoslova.

Sejjid Modžteba Husejni Hamenei
9. mehr 1405.

1. oktobar 2026