Poruka povodom Sedmice islamskog jedinstva, godišnjice rođenja Poslanika Muhameda a.s.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
„Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su uz njega strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom.“
(Časni Kur’an, El-Feth, 29)
Plemenitom narodu Irana i velikom Islamskom ummetu upućujem čestitke povodom blagoslovljene godišnjice rođenja Velikog Svjetionika, najplemenitijeg među stvorenjima, Svjetiljke blistave, Allahovog Odabranika, Grada znanja, Milosti svjetovima, časnog Poslanika islama, neka su na njega i njegovu porodicu Allahov mir i blagoslov, kao i povodom blagoslovljene godišnjice rođenja njegovog čistog i čestitog potomka, konačnog Allahovog Dokaza, hazreti imama Džafera Sadika, neka je na njega Allahov mir.
Od trenutka kada je sunce postojanja Pečata vjerovjesnika zasjalo nad časnom Mekkom, obzor ljudskog spasenja – koje je uvjetovano usavršavanjem robovanja i pokornosti Uzvišenom i Svemoćnom – iznova je zablistao.
Duše vjerovjesnika, Allahovih meleka i evlija bile su ispunjene radošću, dok su šejtani među ljudima i džinima od bijesa, kajanja i žalosti grizli prste.
Bilo je to zato što je na Zemlju stupilo najuzvišenije Allahovo stvorenje u svim nebrojenim svjetovima postojanja, koje će uskoro biti zaogrnuto plaštom poslanstva i postati Pečat vjerovjesnika.
Noseći veličanstveni Kur’an i preuzimajući zadaću sveobuhvatnog upućivanja čovječanstva, trebao je usmjeriti veliki karavan ljudskog roda ka robovanju Allahu i duhovnom savršenstvu na putovanju prema Njemu.
Život Allahovog Poslanika a.s. i životi njegovih čistih nasljednika u cijelosti su pouke: o uputi i robovanju Allahu; o duhovnoj spoznaji i ljubavi; o vjeri i džihadu; o životu te individualnom i društvenom moralu; o povjerljivosti i iskrenosti; o časti i dostojanstvu; o znanju i djelovanju; o milosti i odlučnosti; o pravdi i pravičnosti; i pouke o jedinstvu i bratstvu.
Što se ove pouke bolje nauče i što se dosljednije budu provodile u djelo, to će vrhunci napretka i sreće biti dostupniji cijelom čovječanstvu.
Vjerujemo da čista duša Poslanika milosti, kao i čiste duše njegovih ma’suma, nasljednika i bezgrješnih Allahovih Dokaza – neka su na njega i na sve njih Allahov mir i blagoslov – uvijek bdiju nad stanjem muslimana i islamskog društva, upućujući ih i iskazujući im svoju samilost. Kad god djeca ovog dobrog i plemenitog oca počine kakvu grešku, njegova se duša rastuži; a kad god muslimani postupaju u skladu s njegovim poukama i uputama, njegovo se blagoslovljeno srce raduje.
Danas, nakon prolaska kroz teška i burna razdoblja i brojnih uspona i padova, od ranog osvita islama pa sve do našeg vremena, islam i njegovi sljedbenici stigli su do sudbonosne i odlučujuće prekretnice.
Danas muslimani mogu odigrati izuzetno djelotvornu i sudbonosnu ulogu. Danas smo u vremenu kada je mogućnost konačne pobjede Istine nad neistinom i islama nad nevjerstvom bliža ostvarenju nego ikada ranije.
Prvi preduvjet za ostvarenje ovog presudnog cilja jeste jedinstvo muslimana.
Jedinstvo muslimana naspram svjetskog nevjerstva kur’anska je strategija i jedno od temeljnih učenja čistog Muhammedovog islama, neka su na njega i njegovu porodicu Allahov mir i blagoslov. To nije površno niti prolazno pitanje. Pod jedinstvom se podrazumijeva da, na nivou širokih slojeva islamskih društava, zajedničke vrijednosti i načela budu središte i temelj za sve.
Naravno, potrebno je ulagati napore utemeljene na logičkom rasuđivanju, uz potpuno poštovanje svih zahtjeva bratstva i prisnosti, upravo onako kako proizlazi iz kur’anskih učenja, kako bi se tačke razilaženja u ozračju potpunog mira i međusobnog razumijevanja preobrazile u prostor zajedništva.
Ono što je sasvim izvjesno jeste da muslimani koji se u različitim islamskim društvima, suočavaju sa svjetskim nevjerstvom, u središte svojih misli, riječi i djela moraju postaviti kur’ansko načelo: „Strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom.“
Upravo se takvim pristupom ostvaruju islamsko jedinstvo i solidarnost. Kad god se bilo koja od ove dvije strane ove nebeske poruke ukloni iz djelovanja muslimana, oni će biti udaljeni i od položaja časti koji im s pravom pripada u islamskoj zajednici. To je nepromjenjivo pravilo.
Ovo načelo jedno je od temeljnih načela i središnjih poruka Islamske revolucije.
Sedmica jedinstva prvi put je obilježena u esfandu 1356. godine po iranskom solarnom kalendaru (februar–mart 1978), u vrijeme ustanka protiv tiranskog režima Pahlavija, kada je naš veliki vođa šehid – neka mu Allah uzvisi položaj – tokom svog progonstva u Iranšehru iznio ovu zamisao.
Taj prijedlog naišao je na prihvatanje i među pripadnicima šiitskih i među pripadnicima sunnijske tradicije islama.
Zahvaljujući dalekovidnosti utemeljitelja Islamske Republike, Imama Homeinija – neka Allah posveti njegovu plemenitu dušu – Sedmica jedinstva zvanično je ustanovljena ubrzo nakon pobjede Islamske revolucije.
Milošću Uzvišenog Allaha, pitanje jedinstva cjelokupnog muslimanskog ummeta pronašlo je uspješan primjer u iranskom narodu, a spletke neprijatelja imale su malo uspjeha u njegovom narušavanju.
Međutim, zlonamjernici neprestano vrebaju priliku da ugroze ovu veliku blagodat. Ono što im ulijeva nadu jeste isticanje razlika.
Premda ideološke i vjerske razlike predstavljaju važan dio onoga na šta neprijatelji islama ciljaju i na šta se uveliko oslanjaju, oni se na tome ne zaustavljaju. Nastoje svaku rasnu, kulturnu, društvenu, ekonomsku, političku i geografsku razliku pretvoriti u izgovor za sijanje razdora među muslimanima, kako u Iranu tako i u svakoj drugoj islamskoj zemlji.
Njihov je cilj rascjepkati Islamski ummet i oslabiti njegovu snagu, iščekujući pogodan trenutak da mu nametnu svoju dominaciju. Zapovijed Časnog Kur’ana u vezi s tim jasno je iskazana u plemenitom ajetu:
„I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez snage ostali.“
(El-Enfal, 46)
Prema tome, svako ko, na bilo kojem položaju, učini nešto što dovodi do podjele među muslimanima i izaziva razdor unutar islamske zajednice – bilo svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno – time je poslužio ciljevima neprijatelja islama.
A kako se danas takvo postupanje može pripisati pukom neznanju ili nemaru, kada su zli taguti svijeta – na čijem čelu stoji zločinačka Amerika – sa svog odvratnog lica skinuli varljive i krhke maske kojima su prikrivali svoje kolonijalne ciljeve i ohole, hegemonističke spletke? Skinuli su svoje varljive baršunaste rukavice i cijelom svijetu pokazali svoje krvlju umrljane kandže.
Došlo je vrijeme da muslimani razmišljaju i događaje sagledavaju s mnogo većom pažnjom i pronicljivošću.
Da su muslimani bili poput jedne, ujedinjene ruke, čija je šaka čvrsto stisnuta u odlučnosti, zar bi palestinski narod bio ostavljen tako nezaštićen i izložen zulumu i zločinima okupatora?
I da su narodi i vlade na obalama Perzijskog zaljeva čvrsto uspostavili svoje jedinstvo pod zastavom islama, zar bi se pokvareni i beskrupulozni nitkovi, udaljeni hiljadama kilometara, usudili posegnuti za njihovom zemljom i bogatstvima?
Moja opetovana i odlučna preporuka vladarima islamskih zemalja, naročito onima u području Zapadne Azije i uz Perzijski zaljev, jeste: morate prepoznati ko je vaš stvarni neprijatelj, razumjeti njegove spletke i suprotstaviti im se.
Rješenje problema Islamskog ummeta nalazi se u očuvanju jedinstva, prijateljstva i međusobne saradnje u dobročinstvu i bogobojaznosti. Zločinački američki vlastodršci i nelegitimni cionistički režim zakleti su neprijatelji tog jedinstva i prijateljstva.
Oni nisu neprijatelji samo Islamske Republike, iranskog naroda i širokog Fronta islamskog otpora. Naprotiv, neprijateljski su nastrojeni prema cijelom Islamskom ummetu, uključujući narode Zapadne Azije i Sjeverne Afrike. Od toga nisu izuzeti čak ni vladari tih zemalja, od kojih se mnogi smatraju njihovim saveznicima.
Otvoreno nepoštovanje i ponižavajuće izjave vođa Globalne oholosti prema pojedinim čelnicima islamskih zemalja još su svježi i u vašem i u našem sjećanju.
Važna pouka o jedinstvu i izbjegavanju razdora prva je pouka škole islama kada je riječ o odnosu prema prijateljima i neprijateljima.
Druga pouka jeste međusobno se braniti pred nevjerstvom.
Treća pouka obuhvata različite oblike saradnje i udruživanja snaga u različitim materijalnim i duhovnim područjima života muslimana – u pogledu ekonomije, sigurnosti, nauke i napretka. Krajnji rezultat svega toga bit će ostvarenje Nove islamske civilizacije.
Prema tome, jedinstvo muslimana glavni je temelj za izgradnju uzvišene i pobjedonosne islamske civilizacije. Ovaj misaoni i intelektualni sklop, u kojem je sadržana naša težnja za islamskim svijetom, u prihvatljivoj se mjeri ostvario u našem dragom Iranu.
Još jednom, preporuka ovog poniznog sluge cijelom narodu jeste da ne dopustite da se među vama pojavi bilo kakav razdor.
Na kraju, nadam se da će, posredstvom Časnog Poslanika a.s. i njegovog čistog potomstva, neka su na sve njih Allahov mir i blagoslov, okrilje samilosne i blagoslovljene Allahove milosti obuhvatiti islamska društva; te da će, djelujući u skladu s Božijim zapovijedima, islamska društva iz dana u dan, više nego ranije, dosezati vrhunce napretka i časti.
Neka su na vas Allahov selam, milost i blagoslov.
Sejjid Modžteba Husejni Hamenei
8. šahrivar 1405.
17. rebiul-evvel 1448. h. g.
30. august 2026.