Poruka vođe Islamske revolucije povodom hadža 1447. h.g. / 2026. godine
U ime Allaha, Milostivog Samilosnog
„Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga. Odazivam Ti se! Doista, sva hvala, blagodat vlast pripadaju Tebi.“
Nastupili su dani hadža, jednog od najsnažnijih simbola predanosti Jednom Bogu i duhovnog puta kojem muslimani iznova svjedoče svake godine. Hodočasnici iz različitih krajeva islamskog svijeta obukli su ihrame i odazvali se Božijem pozivu izgovarajući telbiju, nastojeći da se uzdignu iznad svakodnevnih briga i prolaznih ovosvjetskih zaokupljenosti te svoje živote usmjere prema istinskim vrijednostima vjere. Hadž je, prije svega, poziv na život utemeljen na tevhidu, na svjesno robovanje Uzvišenom Allahu i oslobađanje od svega što čovjeka udaljava od Njega.
Ipak, poruke ove duhovne hidžre nisu namijenjene samo onima koji ove godine pohode Bejtullah. One se obraćaju svim muslimanima, bez obzira na to jesu li hadž već obavili ili tek priželjkuju da im se za to ukaže prilika. Hadž nas podsjeća da je put približavanja Allahu otvoren svakom vjerniku i da obnova vjere, iskrenosti i predanosti nije vezana samo za određeno mjesto ili vrijeme, nego predstavlja trajni zadatak svakog muslimana.
Suština ove hidžre nije sadržana samo u obredima koji se izvršavaju tokom nekoliko hadžskih dana. Ona podrazumijeva trajnu povezanost s Allahom kroz zikr, ustrajno kretanje putem Istine i neprestano nastojanje da se ispune obaveze koje je Uzvišeni stavio pred čovjeka. To je stalna borba protiv vlastitih slabosti, prohtjeva i svega onoga što čovjeka odvraća od dobra, kao i nastojanje da se srca očiste od oholosti, sebičnosti i drugih duhovnih bolesti. Takva hidžra ogleda se i u brizi za siromašne, nemoćne i putnike, u poniznosti pred Gospodarom te u spremnosti da se vlastitim djelovanjem služi ljudima i svjedoči istina.
U tom duhu, iranski narod je s Islamskom revolucijom zakoračio na put koji je doživio kao svojevrsnu društvenu i duhovnu hidžru. Odazivajući se pozivu imama Homeinija, nastojao je odbaciti političku i kulturnu ovisnost o stranim centrima moći te svoj društveni život izgraditi na načelima islama. U tom nastojanju težio je da svoje djelovanje uskladi s učenjem izvornog Poslanikovog islama, neka su Božiji mir i selam na njega i njegovu porodicu , vjerujući da se put istinske slobode, pravde i ljudskog dostojanstva nalazi u blizini Božije upute i vrijednosti koje ona promiče.
Allah je najveći. Nema boga osim Allaha. Njemu pripada sva hvala i od Njega dolazi svaka uputa. Upravo svijest o Božijoj veličini i čovjekovoj potrebi za Njegovom uputom predstavlja temelj svake istinske promjene, bilo da se ona događa u životu pojedinca ili čitave zajednice.
Vjera u Uzvišenog Allaha i uvjerenje sadržano u riječima „Allahu ekber“ predstavljali su pokretačku snagu velikih promjena koje su obilježile savremenu historiju Irana. Iranski narod je prije gotovo pola stoljeća, oslanjajući se na vjeru i vlastitu odlučnost, srušio Pahlavijev monarhijski režim te nastojao uspostaviti politički poredak zasnovan na svojim vjerskim i društvenim uvjerenjima. U tom procesu odbacio je vanjske oblike političke zavisnosti i nastojao samostalno oblikovati vlastitu budućnost.
Ista ta vjera bila je izvor snage i tokom osmogodišnjeg rata koji je uslijedio nakon iračke agresije na Iran. Hiljade mladih ljudi učestvovalo je u odbrani zemlje, vjerujući da štite svoju domovinu, dostojanstvo i vrijednosti. Uprkos složenim međunarodnim okolnostima i podršci koju je irački režim uživao iz različitih centara moći, Iran je uspio očuvati svoj teritorijalni integritet. Nakon rata, zemlja se suočavala s brojnim izazovima, od ekonomskih pritisaka i sankcija do političkih i medijskih kampanja, nastojeći pritom sačuvati vlastitu nezavisnost i nastaviti put razvoja u skladu sa svojim uvjerenjima i prioritetima.
Vjera u Uzvišenog Allaha i uvjerenje da se snaga, pomoć i uspjeh nalaze u oslanjanju na Allaha, tokom proteklih decenija oblikovali su brojne veze među muslimanskim narodima i pokretima koji su se suprotstavljali okupaciji, nepravdi i političkoj dominaciji. Od Irana, Libana i Palestine, preko Iraka i Sirije, pa sve do drugih dijelova muslimanskog svijeta, razvijala se svijest o zajedničkoj odgovornosti za sudbinu ummeta i potrebi međusobne solidarnosti. U tom kontekstu nastali su različiti oblici saradnje i otpora koji su, prema uvjerenju njihovih pristalica, imali značajnu ulogu u suzbijanju ekstremističkih skupina poput DAIŠ-a, pružanju podrške palestinskom pitanju i jačanju otpora prema izraelskoj politici u regionu.
Vjera je, također, ostala jedan od ključnih izvora samopouzdanja i postojanosti u suočavanju s novim krizama i sukobima. U iranskom društvenom i političkom diskursu često se ističe da su oslanjanje na Boga, nacionalno jedinstvo i spremnost na žrtvu bili među najvažnijim faktorima u suočavanju sa savremenim sigurnosnim izazovima. Zbog toga se i nedavni sukobi tumače kao potvrda uvjerenja da nijedna materijalna sila nije trajna niti apsolutna, te da narodi koji sačuvaju vjeru, odlučnost i unutrašnje jedinstvo mogu očuvati svoju nezavisnost i odbraniti vlastite interese uprkos velikim pritiscima i prijetnjama.
Vjera u Uzvišenog Allaha i pouzdanje u Njegovu pomoć, prema uvjerenju mnogih Iranaca, bili su izvor snage i postojanosti i u najtežim trenucima njihove savremene historije. Nakon bolnog gubitka velikog vjerskog i političkog autoriteta, ajatollaha Sejjida Alija Huseinija Hameneija, kojeg njegovi sljedbenici smatraju jednim od najznačajnijih vođa islamskog svijeta, u iranskom društvu razvio se snažan osjećaj zajedništva i odgovornosti za nastavak puta koji je zagovarao. Mnogi su taj trenutak doživjeli kao poziv na obnovu duhovne snage, društvene solidarnosti i ustrajnosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Upravo kroz takvu odlučnost narod je nastojao pokazati da velike ideje i vrijednosti ne prestaju odlaskom njihovih nosilaca, nego nastavljaju živjeti kroz generacije koje ih slijede.
U istom duhu tumače se i sukobi u kojima su učestvovali pripadnici iranskih oružanih snaga i saveznici Fronta otpora u različitim dijelovima regiona. Njihove pristalice smatraju da su postignuti vojni i politički uspjesi rezultat vjere, požrtvovanosti i uvjerenja da se borba protiv agresije i nepravde vodi uz oslanjanje na Boga. U tom narativu, otpor i istrajnost ne predstavljaju samo vojni odgovor na prijetnje, nego i izraz uvjerenja da Božija pomoć prati one koji ostaju postojani u odbrani svojih vrijednosti, dostojanstva i prava. Zato se pobjede i uspjesi ne posmatraju isključivo kroz prizmu vojne moći, nego prije svega kao plod vjere, zajedništva i spremnosti na žrtvu na putu koji smatraju pravednim.
Ponovno se potvrđuje istina da je Allah veći od svake moći i svakog ljudskog plana. Uvjerenje u Njegovu pomoć i pobjedu dobra nad nepravdom predstavlja jednu od temeljnih poruka koje su oblikovale savremene pokrete islamskog preporoda i otpora. Mnogi vjeruju da duhovna obnova koja je započela u pojedinim muslimanskim društvima ne treba ostati ograničena na jednu zemlju ili jednu generaciju, nego prerasti u širi preporod islamskog ummeta. U tom smislu, poruka odricanja od nepravde i tlačenja, koju hadž simbolično izražava kroz obrede poput bacanja kamenčića na džemreta, treba pronaći svoje mjesto i u svakodnevnom životu muslimana, kroz zalaganje za pravdu, dostojanstvo, slobodu i moralnu odgovornost.
Islamski ummet i narodi regiona raspolažu brojnim zajedničkim potencijalima i interesima koji mogu imati važnu ulogu u oblikovanju novog poretka i buduće geopolitičke slike regiona i svijeta.
Ovom prilikom iskreno pozivam sve islamske zemlje i vlade na prijateljstvo, saradnju i zajedničko činjenje dobra, kako bi kroz međusobnu podršku i zajednički rad doprinijeli napretku islamskog ummeta i rješavanju problema s kojima se suočava muslimanski svijet.
Ono što je izvjesno jeste da se tokovi historije ne vraćaju unazad. Narodi i zemlje regiona više neće biti oslonac američkog vojnog prisustva niti štit za ostvarivanje njegovih interesa. Sjedinjene Američke Države, osim što će se suočavati sa sve manjim prostorom za vojno prisustvo i političko djelovanje u regionu, iz dana u dan sve se više udaljavaju od položaja koji su nekada imale.
Istovremeno, cionistički režim, koji se u ovoj poruci opisuje kao nestabilna i agresivna tvorevina, približava se, prema ovom viđenju, završnim fazama svog postojanja. U skladu sa stavovima koje je prije deset godina iznosio šehid vođa Revolucije, neka Allah uzvisi njegov stepen, izražava se uvjerenje da Izrael neće dočekati dvadeset i petu godinu nakon tog predviđanja, ako Bog da.
Slično tome, među pristalicama Pokreta otpora prisutno je uvjerenje da se izraelski politički projekt suočava sa sve ozbiljnijim unutrašnjim i vanjskim izazovima koji dovode u pitanje njegovu dugoročnu održivost. Oni u tome vide potvrdu ranijih predviđanja pojedinih vođa i mislilaca islamskog svijeta, koji su vjerovali da će nastavak okupacije, sukoba i nepravde neminovno proizvesti duboke krize i ubrzati procese promjena u regionu. Iz te perspektive, budućnost pripada narodima koji istrajavaju u borbi za vlastita prava, dostojanstvo i slobodu, oslanjajući se na vjeru, postojanost i nadu u Božiju pomoć.
U okolnostima dubokih političkih i društvenih previranja, pitanje odricanja od nepravde, okupacije i različitih oblika dominacije za mnoge muslimane dobija posebno značenje. Poruka beraeta, odnosno jasnog distanciranja od nepravde, nasilja i svih oblika tlačenja, nije ograničena samo na obrede hadža i dane provedene na svetim mjestima. Ona podsjeća vjernike da zauzimanje stava prema nepravdi, podrška potlačenima i zalaganje za slobodu i dostojanstvo naroda predstavljaju trajnu moralnu obavezu. Zbog toga se u brojnim muslimanskim društvima i dalje snažno izražava protivljenje politikama koje se doživljavaju kao uzrok sukoba, okupacije i stradanja nedužnih ljudi, posebno u Palestini i drugim kriznim područjima muslimanskog svijeta.
Mnogi vjeruju da budućnost pripada islamskom ummetu ukoliko uspije obnoviti svoje jedinstvo, samopouzdanje i stvaralačku snagu te izgraditi civilizaciju utemeljenu na vjeri, znanju, pravdi i ljudskom dostojanstvu. Ostvarenje takve vizije zahtijeva doprinos svakog pojedinca, u skladu s njegovim mogućnostima i odgovornostima. U tom kontekstu i ovogodišnji hadž predstavlja priliku za međusobno upoznavanje, razmjenu iskustava i jačanje nade među muslimanima različitih naroda. Mnogi iranski hodočasnici upravo u tome vide svoju odgovornost, da sa svojom braćom i sestrama podijele iskustva kroz koja su prošli i da učvrste uvjerenje da se i u najtežim okolnostima mogu sačuvati nada, postojanost i vjera u bolju budućnost.
Na kraju, upućujem molbu svim hadžijama da ove blagoslovljene dane ispune iskrenom dovom za dobrobit islamskog ummeta i cijelog čovječanstva. Neka se u svojim dovama sjete jedinstva muslimana, oslobođenja Palestine i Mesdžidul-Akse, otklanjanja patnji i iskušenja koja pogađaju brojne muslimane te uspostavljanja mira, pravde i dostojanstva među ljudima. Molim ih i da mene ne zaborave u svojim dovama, nadajući se da će nas Uzvišeni Allah obuhvatiti Svojom milošću i oprostom.
Gospodaru naš! Blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu, podari hadžijama primljen hadž i učini da njihovo putovanje bude izvor duhovne obnove, spoznaje i približavanja Tebi. Obaspi Svojom milošću cijeli islamski ummet, prosvijetli srca vjernika svjetlom upute i mudrosti te ih učvrsti na putu dobra, međusobnog razumijevanja i zajedničkog djelovanja za opće dobro muslimana.
Gospodaru naš! Obuhvati Svojom beskrajnom milošću sve šehide koji su svoje živote položili na Allahovom putu, a posebno šehide Fronta otpora i njihove predvodnike. Neka nagrada hadža hadžija, ibadeta pobožnih i truda svih onih koji su radili za dobrobit ummeta stigne do njihovih čistih duša. Podari iranskom narodu i cijelom islamskom ummetu snagu, postojanost i mudrost da nastave putem kojem su ih učili njihovi iskreni učitelji i predvodnici, te da ustraju u služenju vjeri, pravdi i dostojanstvu čovjeka.
Gospodaru naš! Pošalji Svoje najuzvišenije blagoslove i mir našem predvodniku, očekivanom Imamu Mehdiju, neka su na njega i njegove časne pretke Božiji blagoslov i selam. Učini da svi mi, kao i cijeli islamski ummet, budemo obuhvaćeni njegovim iskrenim i uslišenim dovama te nas učvrsti na putu koji vodi Tvome zadovoljstvu.
Gospodaru naš! Osvijetli svijet njegovim blagoslovljenim dolaskom i ispuni obećanje koje si dao Svojim robovima. Učvrsti u našim srcima nadu, strpljenje i nepokolebljivo uvjerenje u ostvarenje Tvoga obećanja, obećanja koje vjernicima daje snagu da u najtežim iskušenjima ne izgube pouzdanje u Tvoju milost i pravdu:
„Allah obećava onima među vama koji vjeruju i dobra djela čine da će ih sigurno namjesnicima na Zemlji učiniti, kao što je učinio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo učvrstiti vjeru koju im je odabrao, te da će im strah sigurnošću zamijeniti.“ (En-Nur, 55)
Neka su Allahov mir, milost i blagoslov na svu našu braću i sestre muslimane.
Zul-hidždže 1447.
Sejjid Modžteba Huseini Hamenei.
- 5. 2026.